Skoro 90 posto ispitanica u anketi koja je provedena u okviru projekta Za svako novo srce s razlogom smatra da je visina porodiljskih naknada, u kantonu njihovog prebivališta, nije adekvatna. Preko 90 posto njih bi podržalo ideju jedinstvenih porodiljskih naknada na nivou Federacije BiH (FBiH).
Samo 17 procenata ispitanica je uopšte upoznato sa sistemom porodiljskih naknada, a skoro 80 posto ispitanica nije zadovoljnom kvalitetom podrške porodiljama.
Pitanje porodiljskih naknada i prava roditelja u FBiH riješeno je kantonalnim propisima, zbog čega njihov iznos ovisi o kantonalnim odlukama. Ovaj problem zahtijeva hitnu reformu i harmonizaciju zakonskih propisa kako bi se svim građanima i građankama FBiH osigurala jednaka prava bez obzira na prebivalište i finansijsku moć pojedinih kantona, jer novac postoji. Problem je u raspodjeli novca i prioritetima, te poruci koja se na takav način šalje i stvara sliku da je natalitet samo deklerativna kategorija, namijenjena retorici u služi predizbornih i drugih obećanja.
Kantonalne razlike u visini isplata porodiljskih naknada
U Posavskom kantonu zaposlene porodilje mogu primati 100% svoje plate, dok 300 KM dobijaju nezaposlene. U Unsko-sanskom kantonu naknada iznosi 50% prosječne plate za zaposlene porodilje i 500 KM naknade za nezaposlene. U Tuzlanskom kantonu 1000 KM primaju i zaposlene i nezaposlene porodilje. Zeničko-dobojski kanton isplaćuje zaposlenim porodiljama 1000 KM ili 80% od prosječne plate, ako u kantonalnom budžetu nema dovoljno sredstava. Naknadu od 1000 KM u ovom kantonu primaju nezaposlene porodilje. U Bosansko-podrinjskom kantonu 80% prosječne plate se izdvaja za porodiljsku naknadu zaposlenim porodiljama, dok je naknada za nezaposlene 1000 KM. Srednjobosanski kanton zaposlenim porodiljama uplaćuje 50% od prosječne plate, a nezaposlene primaju 55% minimalne plate u FBiH.
U Zapadnohercegovačkom kantonu zaposlena porodilja u prvih šest mjeseci u iznosu od 80% od njene ostvarene plate. Za preostalih šest mjeseci naknada je fiksnog iznosa koji se definiše odlukom kantonalne Vlade. Naknada za nezaposlenu porodilju u ovom kantonu iznosi 350 KM. U Kantonu Sarajevo jednaka je naknada za zaposlene i nezaposlene porodilje i u visini je prosječne plate u FBiH iz prethodne godine. U Kantonu 10 zaposlene porodilje primaju prosječne plate u FBiH, dok je naknada za nezaposlene 55% minimalne plate u Federaciji.
Hercegovačko-neretvanski kanton pravi razliku i među zaposlenim porodiljama ovisno o tome da li rade u privatnom ili javnom sektoru. Zaposlene u privatnom sektoru dobijaju 40% prosječne plate, 80% plate se izdvaja za radnice u javnom sektoru, dok nezaposlene primaju 55% minimalne plate u FBiH.
Osim nejednakosti, nezaposlene porodilje se suočavaju s kašnjenjem isplate naknada. Zbog svega toga, neophodno je uspostaviti pravedniji sistem u kojem će sve porodilje u FBiH imati jednak minimum zagarantovanih prava u ovom segmentu što je bio i jedan od ključnih razloga za pokretanje kampanje „Za svako novo srce“: Jednake porodiljne naknade za sve! Zahvaljujući Westminster fondaciji za demokratiju (WFD), uz podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva.
Izjednačavanje iznosa porodiljskih naknada u cijeloj Federaciji BiH, kao što je to slučaj u Republici Srpskoj, bio bi i korak ka rješavanju i drugih problema, poput neuvažavanju prava i potreba trudnica i porodilja sa invaliditetom.
Pravo na porodicu je osnovno ljudsko pravo
„Ne postoji segment društva u kojem ženama nije sugerirano da budu majke – od porodice, preko škole, posla, prijateljstava, pa i partnerskih odnosa. Taj put, u pravilu zaobilazi žene s invaliditetom, jer invaliditet u pravilu negira da smo u mogućnosti da zasnujemo vezu, imamo seksualni odnos, rodimo dijete začeto u tom odnosu ili putem vantjelesne oplodnje, pa onda i odgojimo to dijete koje je rođeno. Prvi put sam se s tim ozbiljnije susrela prije desetak godina, nakon okruglog stola na kojem je specijalistica ginekologije objašnjavala stručni ugao rada, a ja prepričavala sopstvena i iskustva brige o seksualnom i reproduktivnom zdravlju. Nakon čega sam od prijateljice čula da se doktorica vratila na posao i od neke od kolegica dobila pitanje – a što će rađati ako ne mogu odgajati, jer valjda, odgajaju samo fizički najspremniji ljudi na planeti i niko osim Džeke, Đokovića ili Blanke Vlašić ne bi smio pomisliti imati dijete“, prepričava vlastita iskustva diskriminirajućeg pogleda na roditeljstvo Ana Kotur-Erkić, pravnica i aktivistica za ljudska prava koja napominje kako se Bosna i Hercegovina putem različitih međunarodnih dokumenata a potom i vlastitim zakonima obavezala na to da je pitanje prava na porodicu koje uključuje planiranje, rađanje i odgoj i brigu o djeci osnovno ljudsko pravo.
Invaliditet ne isključuje reproduktivnu mogućnost, ali podrazumijeva i specifične okolnosti prilikom odgoja djeteta. Stoga uz diskriminaciju trudnica i porodilja na osnovu geografskih kategorija, u slučaju trudnica i porodilja sa invaliditetom, imamo najmanje dvostruku diskriminaciju.
Da bi ostvarile svoje osnovno ljudsko pravo, nadležne institucije, putem adekvatnih propisa, trebaju obezbijediti minimum preduslova za to, za početak uvećati i izjednačiti naknade za porodilje sa invaliditetom kako bi lakše mogle osigurati dodatnu pomoć te produžiti trajanje porodiljskog odsustva.
Pravo na porodiljske naknade i odsustvo očeva
Često nedovoljna informisanost vodi nekorištenju vlastitih prava. Iako iskustva ukazuju na komplikovanost same procedure, pravo na porodiljsko odsustvo očevima omogućeno je od 2016. godine kada je na nivou cijele Bosne i Hercegovine izmijenjen i dopunjen Zakon o radu, odnosno kada su ispoštovane odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova BiH. U anketi koju je proveo Sarajevski otvoreni centar, više od polovina ispitanih očeva nije bila upoznata sa mogućnošću korištenja porodiljskog odsustva.
U okviru vlastitih zagovaračkih aktivnosti, Sarajevski otvoreni centar se posvetio većem uključivanju i informisanju očeva u brigu o djeci, kako bi majkama bio olakšan pristup tržištu rada.
„Kroz istraživanje smo identifikovale da je upravo nepoznavanje prava jedan od glavnih razloga zašto očevi nisu nikad koristili porodiljsko odsustvo. Također, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike je najavilo izmjene Zakona o radu, a mi smo već ranije uputile ministru naše prijedloge izmjena u cilju harmonizacije zakona sa Direktivom EU o usklađivanju privatnog i poslovnog života, tako da se nadamo izmjenama koje se tiču i porodiljskog, poput uvođenje termina roditeljsko i očinsko odsustvo“, objašnjava Amina Dizdar, pravnica i programska koordinatorica Sarajevskog otvorenog centra.
Naslanjajući se na prethodni problem tretmana porodilja sa invaliditetom, trebalo bi napomenuti i važnost dodatnih izdvajanja za očeve sa invaliditetom koji koriste porodiljsko odsustvo.
Zakonodavstvo bi trebalo prepoznati i specifičan položaj roditelja s djecom koja imaju trajne poteškoće, osiguravajući im pravo na produženo porodiljsko odsustvo u trajanju od 18 mjeseci, kako je to već regulisano u Brčko Distriktu.
Neophodna je i temeljna reforma zakonskog okvira u FBiH, kako bi se svim roditeljima, bez obzira na prebivalište, zaposlenje ili status, osigurala jednaka prava i dostojanstvene naknade za vrijeme porodiljskog i roditeljskog odsustva.
Kampanju „Za svako novo srce" koju provodi WFD u sklopu projekta „Borba protiv govora mržnje i retorike podjela u političkom diskursu“ nastaviće se kroz buduće aktivnosti uz podršku kantonalnih zastupnica u Federaciji BiH kako bi omogućili preduslove za provođenje pronatalitetnih politika.