Bosna i Hercegovina osigurava prava iz oblasti zaštite majki, materinstva i roditeljstva kroz niz pravnih akata koji su u skladu sa međunarodnim standardima ljudskih prava. Ustav BiH garantuje jednakost i zabranu diskriminacije po bilo kojem osnovu, dok su u Aneksu I Ustava navedeni ključni međunarodni dokumenti, uključujući CEDAW i Konvenciju o pravima djeteta.
Iako međunarodni pravni okvir i zakoni na nivou Bosne i Hercegovine osiguravaju prava porodiljama, analiza trenutnog stanja u Federaciji BiH (FBiH) ukazuje na zabrinjavajuće nejednakosti. Prava porodilja variraju značajno od kantona do kantona i često zavise od prebivališta, radno-pravnog statusa i finansijske moći lokalnih vlasti, odnosno spremnosti izdvajanja za porodiljske naknade.
Mogućnost da kantoni Federacije BiH svojim propisima uređuju oblast porodiljskih naknada dovela je do toga da njihov iznos zavisi od mjesta prebivališta porodilje, oblasti zaposlenja (javnog ili privatnog sektora), vremena provedenog na radu prije porodiljnog odsustva kao uslova za ostvarivanje prava za zaposlene porodilje, vremena prebivališta u određenom kantonu, imovinskog cenzusa, toga da li je porodilja zaposlena ili nezaposlena i osnove po kojoj se obračunava porodiljska naknada a koje mogu biti prosječna ili najniža plata FBiH ili najniža plata kantona. Pa tako, na primjer, u Tuzlanskom, Bosansko-podrinjskom i Zeničko-dobojskom kantonu nezaposlene porodilje primaju 1000 KM dok Hercegovačko-neretvanskom kantonu one dobijaju samo 55% najniže plate u Federaciji BiH.
Daleko od međunarodnog standarda
Westminster fondacija za demokratiju (WFD) je, uz podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, pokrenula kampanju „Za svako novo srce“ s ciljem izjednačavanja i harmonizacije pravnih propisa vezanih za porodiljske naknade. Inicijativa se, između ostalog, bazira na podršci zastupnica iz cijele FBiH koje će kroz zajednički rad sa Westminister fondacijom ukazati na aktuelne prakse i nejednakosti u iznosima porodiljskih naknada te ponuditi smjernice za rješavanje problema.
Dok je međunarodni standard 66% od plate, u Federaciji BiH to nije uvijek zagarantovano. Na primjer, u Posavskom kantonu zaposlene porodilje mogu primati 100% svoje plate, dok 300 KM dobijaju nezaposlene. U Unsko-sanskom kantonu naknada iznosi 50% prosječne plate za zaposlene porodilje i 500 KM naknade za nezaposlene. U Tuzlanskom kantonu 1000 KM primaju i zaposlene i nezaposlene porodilje. Zeničko-dobojski kanton isplaćuje zaposlenim porodiljama 1000 KM ili 80% od prosječne plate, ako u kantonalnom budžetu nema dovoljno sredstava. Naknadu od 1000 KM u ovom kantonu primaju nezaposlene porodilje. U Bosansko-podrinjskom kantonu 80% prosječne plate se izdvaja za porodiljsku naknadu zaposlenim porodiljama, dok je naknada za nezaposlene 1000 KM. Srednjobosanski kanton zaposlenim porodiljama uplaćuje 50% od prosječne plate, a nezaposlene primaju 55% minimalne plate u FBiH.
U Zapadnohercegovačkom kantonu zaposlena porodilja u prvih šest mjeseci u iznosu od 80% od njene ostvarene plate. Za preostalih šest mjeseci naknada je fiksnog iznosa koji se definiše odlukom kantonalne Vlade. Naknada za nezaposlenu porodilju u ovom kantonu iznosi 350 KM. U Kantonu Sarajevo jednaka je naknada za zaposlene i nezaposlene porodilje i u visini je prosječne plate u FBiH iz prethodne godine. U Kantonu 10 zaposlene porodilje primaju prosječne plate u FBiH, dok je naknada za nezaposlene 55% minimalne plate u Federaciji.
Hercegovačko-neretvanski kanton pravi razliku i među zaposlenim porodiljama ovisno o tome da li rade u privatnom ili javnom sektoru. Zaposlene u privatnom sektoru dobijaju 40% prosječne plate, 80% plate se izdvaja za radnice u javnom sektoru, dok nezaposlene primaju 55% minimalne plate u FBiH.
Razlike u ostvarivanju dodatnih prava
Pored porodiljnih naknada, razlike se javljaju i u dodatnim pravima i novčanim pomoći za porodice s djecom, što naglašava potrebu za harmonizacijom zakonskih propisa. U nekim kantonima, kao što je Zeničko-dobojski, pružaju se pomoć i naknade pod uslovom imovinskog cenzusa, što dodatno otežava situaciju porodicama u potrebi i vodi produbljivanju ekonomske i socijalne nejednakost. Imovinski cenzus ne prepoznaje varijacije u životnim okolnostima, jer ne uzima u obzir skoriji gubitak posla ili povećani troškovi života.
Neprihvatljive su i razlike u zaštiti ranjivih grupa, poput žena s invaliditetom, koje u Brčko distriktu imaju pravo na porodiljsko odsustvo od 18 mjeseci, što nije slučaj u Federaciji BiH.
Postojeće okolnosti ukazuju na nužnost poticanja pronatalitetnih politika u skladu s realnim potrebama građana i građanki.
Obaveza nadležnih institucija na nivou Federacije BiH je preispitivanje aktuelnih propisa, osiguravanje ravnopravnog pristupa pravima za sve porodilje, neovisno o kantonu u kojem žive te razvijanje jedinstvenog okvira koji će osigurati zaštitu majčinstva, roditeljstva i porodice u cjelini.